|
![]() |
Bilo da se radi o biokemijskim reakcijama kataliziranim enzimima, strategijama reprodukcije ili fizičkim specijalizacijama živih bića, biološki sistemi na kojima život ovisi su sistemi sve-ili-ništa; ili funkcionišu savršeno od prvog dana i omogućavaju život, ili ga sprječavaju ako postoje bilo kakvi nedostaci u sistemu.
Sokolovi love manje ptice, hvatajući ih u zraku brzinama koje mogu dostići i do 300 km/h. To zahtijeva i oštar vid i površinu oka koja ostaje čista i podmazana, čak i pri velikim brzinama. Sokolovi imaju treće kapko, zvano niktacirajuća membrana, koja se često i brzo pomjera preko rožnjače. |
Prednji rub trećeg kapka sokolova ima nabor vezivnog tkiva koji se naziva marginalna pletenica. Marginalna pletenica ima bezbroj dlačica nalik struktura duž svoje površine, poznatih kao mikrovile, koje djeluju poput mikroskopskog pera za prašinu, skupljajući suzni film i čestice otpada te ih brišući u prošireni otvor suzne žlijezde, koji zatim otječe u nazolakrimalni sistem.
Sokolovi također imaju posebnu žlijezdu, Harderijevu žlijezdu, smještenu na bazi trećeg kapka. Ova posebna žlijezda podmazuje očnu površinu visokoviskoznim otopinom otpornom na isparavanje kako bi spriječila da vjetar isparava suznu pljesku sa površine oka.
Takve visoko specijalizirane osobine očiju sokola, zajedno s izvanrednom oštrinom vida i ogromnom brzinom, moraju biti savršeno razvijene da bi ove ptice preživjele. Djelomično razvijene osobine ne bi funkcionirale na nivou potrebnom za opstanak ovih ptica, što snažno govori protiv njihovog postepenog razvoja.
Bibliography
Schwab, I.R. and D. Maggs. 2004. The falcon’s stoop. Br. J. Ophthalmology 88:4.
Figure caption:
Peregrine Falcon, Falco peregrinus. Photo by Kevin Law. Licensed under Creative
Commons Attribution ShareAlike 2.0 License (cc-by-sa-2.0).
https://commons.wikimedia.org/wiki/Image:Peregrine_Falcon_profile_shot.jpg
|
|
|