Introduction:  7 Čudesa opisanih u dolje navedenom tekstu su sedam geoloških karakteristika koje su nastale erupcijom 80’tih i izloženi su u MSH (MSH jest engleska skraćenica za Planina Sveta Helena) Informatičkom centru o stvaranju. Stoga što su nastali u vrlo kratkom vremenu oni predstavljaju izazov idejama evolucije koje pretpostavljaju dugi vremenski period potreban za njihovo formiranje. Mi ih zovemo “čudesima” zbog zadivljenosti koje ona izazivaju. U stvari, mi smo ubjeđeni da su ova čudesa Božja poruka podsjetiti čovjeka kojom je brzinom On stvorio svijet.

Volcanic Eruption,  May 18, 1980

1.  Izgled planine potpuno promjenjen u periodu od devet sati.  MSH (Planina Sveta Helena) bila je poznata kao najljepši vrh od svih ostalih u planinskom vijencu Cascade. Kupastog oblika, prekrivena snijegom, dominirala je nad dubokom šumom bogatom kotlinom gdje se prema sjeveru nalazilo kristalno čisto jezero. U ožujku 1980. magma se počela kretati prema gore razdvajajući je. Snažan potres koji se dogodio 18. svibnja u 8:32 uzrokovao je da se sjeverna padina sruši u dolinu, oslobađajući unutarnji pritisak, bočni, prema sjeveru, eksploziju u obliku lepeze.

     Eurpcije planine nastavile su se do večeri, a njihova snaga može se usporediti s 20,000 bombi iz klase atomske bombe koja je bačena na Hirošimu.U tih devet sati, nestalo je 1/4 vrha te cijeli centralni dio planine, ostavljajući prostrani prazan krater u obliku konjske potkovice. Duboke kotline popunile su se i 75 metara materijala nataložilo se na dno jezera, a rijeka koja je oticala sa sjeverne i sjeverozapadne strane planine bila je zatrpana pod oko 45 metara taloga. U samo devet sati cijelo područje postalo je gnusno, beživotno kao mjesečeva površina.

     150 godina geološka evolucija zanemarivala je ulogu katastrofalnih događaja. A ipak ogromna geološka promjena koju je izazvala devetosatna erupcija malog vulkana trajala bi milijune godina kod postepene promjene.

2.  Kanjoni formirani u periodu od 5 mjeseci.  Tijekom pet mjeseci nakon erupcije mulj i vulkanska masa formirali su dva kanjona, te uspostavili odvod iz kratera veličine 2.4 x 3.2 kilometara. Glavni odvod, Step Kanjon, dubok je oko 200 metara. Istočno od njega nalazi se Loowit Kanjon. Oba kanjona prolaze kroz oko 30 metara čiste stijene. Potoci protječu kroz oba kanjona. Uobičajeno objašnjenje teorije evolucije jest da potoci stvaraju kanjone tijekom nebrojenih godina. U ovom slučaju znamo da su kanjoni nastali vrlo brzo; a nakon toga je potok počeo proticati istima. U udžbenicima piše da je najspektakularniji kanjon na svijetu, Veliki Kanjon, nastao erozijom potoka tijekom stotina milijuna godina. Sada naučnici koji su specijalisti geološke erozije tvrde da je nastao vrlo brzo, upravo kao i ovi kanjoni na Svetoj Heleni.
 

3.  Pustinjski krajolici formirani u periodu od 5 dana.  Krajolici nalik kamenoj pustinji pronađeni su na Jugozapadu i u Južnoj Dakoti. Ovo nastaje kad rastresita tvar erozira u stjenovitim predjelima, ostavljajući testerast ali ipak slikovit krajolik. Uobičajeno objašnjenje za ovakove krajolike jest da je voda, stoljećima, ispirala rastresite tvari ostavljajući za sobom samostojaće visoke stijene.

     Kod planine Sveta Helena zajedno s klizištem odronila se i ogromna količina leda zajedno sa snijegom, a zemlja ih je ukopala duboko u dolini smještenoj prema sjeveru. Tijekom dana oko 8 metara vrućeg pepela od 280C također je deponirano i brzo je topio snijeg tako da se isti “bljeskom” pretvarao u paru. Ovo je isti energetski proces koji je bio uzrokom eksplozija u planini tijekom dana. Voda se proširi 1700 puta prilikom pretvorbe u paru. Kad se to trenutno dogodi onda je to eksplozija. Konačno kroz slične eksplozije sva voda bila je potrošena.

     Kad je crveni vruć pepeo padao po ledu i snijegu koji se nalazio u dolini, uzrokovao je topljenje leda te “bljeskom” ga pretvarao u paru i stvarao nešto što se naziva “jame stvorene eksplozijom pare” (dubine i do 40 metara). Bile su maltene potpuno uspravne sve dok gravitacijom nisu kolapsirale stvarajući efekt jaruga i brazda, jedan od karakteristika pustinjskog krajolika. (brazde su male jaruge). Veliki kameni pustinjski krajolici u americi također su mogli nastati katastrofalnim silama a neki vulkanskim djelovanjima.

4.  Naslage slojeva nastale u periodu od tri sata.  12. lipnja 1980, treća eksplozivna erupcija stvorila je 7 metara slojeva koji su zgranuli geologe. Tradicionalno se vjerovalo da je za stvaranje uzastopnih slojeva potrebno vrlo dugo vrijeme; a ipak više od 100 slojeva akumuliralo se u noćnim satima od 9 do 12. Dok se dim strelovito dizao 15 kilometara iznad planine, počeo se sljevati talas za talasom rastresiti materijal pyroclastic kojeg je krater izbacivao na sjevernu padinu, a svaki od njih stvarao je novu ploču u dolini. Debljinom variraju, počev od tanjeg od par centimetara pa do skoro preko metra debljine, a svaki se formirao u periodu od par sekundi do nekih par minuta.

     Geolog Steven Austin opisao je ovu rastresitu tvar pyroclastic kao prianjajuće, fluidne, turbulentne komadiće finog vulkanskog otpada. Ona je oticala niz planinsku padinu orkanskom brzinom ostavljajući vruće naslage od preko 600C. Očekivali bismo smo da bi se svaka naslaga homogenizirala i potpuno pomiješala jedna s drugom. Međutim ovi vrlo brzi spojevi vrućeg crvenog pepela i plavca (vulkanski šljunak) razdvojili su se u fine čestice savršeno definiranih naslaga. Ove karakteristike odgovaraju zakonima strujanja dokazanih u laboratorijskim sedimentalnim tankovima.

     Slični tanki slojevi javljaju se u Tapeats Sandstonensu Velikog Kanjona. Konvencionalna mudrost kaže da su oni nastali sporom i stalnom sedimentacijom tijekom mnogo godina. Oba, plinski spojevi koji su stvorili sloj na MSH (Planina Sveta Helena) i vodeni spojevi koji su stvorili sloj na Tapeats prate iste fizičke zakone. Ovaj vulkan je dokazao da ovakve formacije mogu nastati vrlo brzo. Globalni potop proizveo bi Tapeats u vrlo kratkom vremenskom periodu.

5.  Riječni sistemi nastali u periodu od devet sati.  Odron zemlje koji se dogodio 18. svibnja zatrpao je rijeku i autoput prema Spirit Lakeu u prosječnoj visini od 45 metara. Također je zatrpao i većinu ostalih drenaža u promjeru od oko 37 kvadratnih kilometara u dolini Upper Toutle i zatvorila odvode iz doline. Narednih dvadesetidva mjeseca nije postojala utvđena vodena staza do Tihog Oceana.

     Tada, 19. ožujka 1982. godine, erupcija je otopila veliki komad snijega koji se nakupio u krateru tijekom zime. Voda se pomiješala s rastresitim materijalima na padinama planine stvarajući tako ogroman odliv mulja. U periodu od devet sati dok nijedno oko nije promatralo, ovaj odliv mulja urezao je integrirane odvode preko većeg dijela doline i ponovno otvorio vodi put do Tihog Oceana. Odvodi su se sastojali od najmanje tri kanjona dubine oko 30 metara. Jednog su od milja nazvali “Mali Veliki Kanjon Toutlea” jer je model Velikog Kanjona u razmjeru od 1/40.

     Velika količina vode (ili mulja) učini brzo ono što maloj količini vode (ili mulja) treba vječnost da bi učinila.

     Evolucijski nastrojeni geolozi pretpostavljaju da su bili potrebni dugi vremenski periodi za formiranje Channeled Scablands u oblasti istočnog Washingtona, promjera 25.600 kvadratnih metara. U 70’ napokon su priznali da je ova ogromna formacija koja uključuje Grand Coulee nastala u periodu od najviše dva dana i da je rezultat nekakve katastrofe. Katastrofe su najbolje objašnjenje erozijskih formacija na zemaljskoj površini. Povijest od skoro 300 naroda govore o događaju koji je mogao napraviti tako nešto – Globalna poplava.

6.  Potonula debla nalikuju vrlo starim šumama u periodu od samo deset godina.  Milijuna stabala se našlo u Spirit Lake Jezeru dana kad se glavna erupcija dogodila. Kako godine prolaze jedna po jedna ona budu natopljena vodom te potonu na dno. Gusti korijen još je uvijek 10%-tni dio debla. Ta stabla potonu na dno u uspravnom položaju a njihovo korijenje ubrzo bude prekrivano sedimentacijom koja se neprekidno ispira u jezero. Izgledaju kao da su rasla i umirala tamo gdje su deponirani, jedna šuma povrh druge, tijekom mnogih godina.

     Takve se formacije mogu naći i na drugim mjestima, uključujući Specimen Ridge u Yellowstone Nacionalnom parku. Tamo su geolozi našli šume koje su "ukorijenjene" u 27 različitih slojeva u grebenu te su zaključili da promatraju 27 različitih uzastopnih šuma. Interpretativan znak u Specimen Ridge-u prikazivao je njihovu grešku. Pisalo je: "Prekriven vulkanskim stijenama od kojih se planina sastoji, nalazi se 27 prepoznatljivih različitih slojeva fosila šuma koje su rasle prije 50 milijuna godina."

     Danas kada je istina izišla na vidjelo znak je uklonjen. Naučnici su razumjeli da fenomen koji se dogodio u Spirit Lake-u objašnjava Specimen Ridge. Stabla su plivala po jezeru, natopila su se s vodom i potonula na dno nakon nekog vremena te dalo privid više šuma koje su rasle jedna preko druge. Formacija navodno nastala u periodu od 50 milijuna godina mogla se dogoditi za par godina plus vrijeme koje je potrebno za petrifikaciju stabala (100 do 1000 godina).

7.  Novi model bržeg formiranja ugljena.  Dr. Steven Austin napisao je svoju doktorsku disertaciju pri Penn State University-u o novom modelu formiranja ugljena zasnovanu na njegovom proučavanju polja ugljena u Kentacky-u. Dok su gelozi koristili model barskog treseta kako bi objasnili nastanak ugljena kroz period od više od 100 godina, Austin je argumentirao da to objašnjenje ne stoji jer je ugljen grublje teksture kao kora drveta, a ne delikatne teksture kao barski treset. Barski treset sadrži tvari korijenja; ugljen ne. Barski treset se nalazi na površini zemlje; ugljen se često nalazi na stenovitoj površini. Nikada nije pronađen barski treset koji je djelomično formiran u ugljen.

     Austin je zagovarao model plutajuće strunjače – da je vodena katastrofa otkinula milijune jutara šuma te ih zaplela u strunjače. Ove su strunjače plutale oceanima kroz Kentacky, udarale jedna o drugu te je kora drveća padala na dno. Sljedeća vulkanska aktivnost dodala je vrućinu i pritisak, konačni sastojci koji se koriste u laboratorijama da se proizvede ugljen. Rezultat je bio pukotina bogata ugljem u Kentucky-u te Ph.D. (doktorat) Austin.

     Samo deset mjeseci nakon toga dogodila se erupcija Planine Sveta Helena, svalivši ogromnu količinu vegetacije u jezero Spirit Lake, uključujući milijune stabala. Dr. Austin pronašao je na jezeru stabla kojima je kora bila izguljena. Dno jezera bilo je zasuto korama od drveća pomiješanog drugom vegetacijom i sedimentom, debljine od otprilike jedan metar. Do današnjeg dana ovaj materijal ostaje jednostavno lagano propadajuća vegetacija. Ali ako postoji katastrofa sa dovoljnom količinom topline i pritiska, ovaj materijal bi se ubrzo pretvorio u ugljen. Istraživanje Dr. Austina ukazuje na to da je ideja o tome da je za nastanak ugljena potrebno milijune godina vrlo upitna.
 

Početna:  Srpski

www.creationism.org